Portret Alvine barunice Hilleprand von PrandauFriedrich Amerling (Beč, 1803. – Beč, 1887.)
Portret Alvine barunice Hilleprand von Prandau
1852., ulje na platnu, 63 x 54 cm

Portret barunice Alvine Hilleprand von Prandau jedan je od najljepših portreta u fundusu Muzeja. Ovo vrhunsko djelo portretnog slikarstva bidermajera odlikuje se istančanom i iznijansiranom mekoćom oblikovanja, sukladnoj profinjenom liku mlade barunice. Portret je nastao kada je imala dvadeset dvije godine, neposredno nakon udaje za grofa Pavla Pejačevića. Otmjenost, kao opći i najvažniji dojam kojemu je slikar očigledno težio, dosegnuta je elegantnom haljinom s čipkastim obrubom koji diskretno, iako velikodušno, otkriva ljepotu njenoga otkrivenog poprsja i ramena te vrata na kojemu je vrpca s briljantnim privjeskom. Naušnice su skladno ukomponirane u lijepo lice s frizurom koja to lice sasvim otkriva. Gore desno je obiteljski grb Prandau, što cijelu sliku neskriveno pripisuje plemenitaškom karakteru lika. Slikarski tretman, s lazurnim tonalitetom cijele slike, posebno lica i naročito odjeće, te pozadine koja je neutralna i diskretna, potkrjepljuje dojam plemićkog dostojanstva lika. Tonsko nijansiranje svjetla glavni je likovni problem kojim se slikar pozabavio – lijeva, osvijetljena strana pokazuje smjer svjetla, dok je desna u polusjeni i sjeni.