Josipa Henizelman, rođena u Osijeku 1998. Trenutačno je apsolventica diplomskog studija vizualne umjetnosti na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, na smjeru slikarstvo. Josipa je dosad izlagala na tridesetak grupnih izložbi i pet samostalnih u Osijeku, Zagrebu, Novom Sadu, Rovinju, Splitu, Vinkovcima, Požegi... Od 2013. članica je likovne grupe Kontrast, a od 2022. postaje i članica Kinokluba Zagreb i Hrvatske akademske zajednice. Njezin eksperimentalni film Mjesta koja ne postoje dobio je sedam nagrada, neke od njih i na međunarodnim festivalima, od kojih Josipa ističe nagradu GREEN DCP za najbolji hrvatski film u programu Festivala 25 FPS. Također, dobitnica je Dekanove nagrade 2019. te Rektorove nagrade 2022. Sudjelovala je na brojim radionicama i aktivno izlaže radove u medijima slikarstva, grafike, fotografije i filma.

Josipa Henizelman, born in Osijek in 1998. She is currently a graduate student in visual arts at the Academy of Arts and Culture in Osijek, majoring in painting. Josipa has exhibited at around thirty group exhibitions and five solo exhibitions in Osijek, Zagreb, Novi Sad, Rovinj, Split, Vinkovci, Požega... Since 2013 she has been a member of the art group Kontrast, and in 2022 became a member of the Zagreb Cinema Club and the Croatian Academic Union. Her experimental film Places That Don't Exist won seven awards, some of them at international festivals, of which the GREEN DCP Award for the best Croatian film in the program of the 25 FPS Festival is to be highlighted. Josipa is also the winner of the Dean's Award in 2019 and the Rector's Award in 2022. She has participated in numerous workshops and actively exhibits works using a variety of different media such as painting, printmmaking, photography and film.

Josipa Henizelman

Mjesta koja ne postoje / Places That Do Not Exist, 2022.

eksperimentalni film / experimental film

7:57 min

Mjesta koja se izmjenjuju prikazuju konstantnu promjenu koja evocira različite emocije i ne traže nikakvu identifikaciju sa stvarnim mjestima, to su mjesta koja ne postoje, koja žive u subjektivnom doživljaju promatrača i koja su samo njegova. Film je tretiran kao platno te bez ikakvih tehničkih intervencija uspostavlja intermedijalnost sa slikarstvom stavljajući naglasak na emocije koje svako od mjesta nosi.

The alternating places depict a constant change that evokes different emotions without asking for any kind of identification with real places, they are places that do not exist, that live in the subjective experience of the observer and belong only to him. The film is treated as a canvas and, without any technical intervention, it establishes intermediality with painting, emphasizing the emotions that each place carries.

• iz izjave umjetnice / from the statement of the artist