Kristina Marić rođena je 1990. u Đakovu. Diplomirala je 2015. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku(danas Akademija za umjetnost i kulturu), na Odsjeku za likovnu umjetnost. Izlaže na izložbama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Split, Beč, Rim, Göteborg, Budimpešta, Sarajevo, Beograd…). Boravila je na umjetničkim rezidencijama u Mađarskoj, Litvi i Austriji. Finalistica je i dobitnica više nagrada za svoj rad, među kojima izdvaja: RCAA – Young European Art Award (Austrija, 2017.), Zlatna lubenica 5.0 (Pula, 2021.), Druga nagrada 57. Zagrebačkog salona (Zagreb, 2022.) te finale Nagrade „Radoslav Putar“ – YVAA Instituta za suvremenu umjetnost (Zagreb, 2018.). Doktorandica je na Doktorskoj školi Sveučilišta u Osijeku. Radi u zvanju asistentice na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, na Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost.
Kristina Marić was born in 1990 in Đakovo. She graduated in 2015 from the Academy of Arts in Osijek, Department of Fine Arts (today the Academy of Arts and Culture). Kristina exhibits at exhibitions and festivals in Croatia and abroad (Zagreb, Split, Beč, Rim, Göteborg, Budimpešta, Sarajevo, Beograd, etc.). She participated in artist-in-residence programs in Hungary, Lithuania and Austria. She is a finalist and winner of several awards for her artistic work, including: RCAA – Young European Art Award (Austria, 2017), Zlatna lubenica 5.0 (Pula, 2021), Second prize of the 57th Zagreb Salon of Visual Art (Zagreb, 2022) and finalist of the YVAA Radoslav Putar Award of the Institute for Contemporary Art (Zagreb, 2018). Kristina is a PhD student at the Doctoral School of the University of Osijek. She works as an assistant at the Academy of Arts and Culture in Osijek, the Department of Visual and Media Arts.
Kristina Marić
Release, 2022.
performans, videodokumentacija, HD video / performance, video documentation, HD video
120:00 min
Mjesto radnje je privatni prostor koji nosi sjećanje na masovno ubojstvo izvršeno 22. lipnja 1994. godine. Pozvala sam publiku s ciljem kreiranja prostora i vremena za svjesno bivanje. Nastojala sam iskusiti komprimirano vrijeme zadržano u zidovima i podu putem dodira, kože, sluha... Apstrahiranje vremena, kanaliziranje energije i pronalaženje fizičkih tragova događaja navelo me na izlazak iz svog bića, poistovjećivanje s okolinom te potom na povratak u najdublje slojeve unutrašnjosti. Polagani prelazak liminalne linije između unutarnjeg i vanjskog prostora i svjesno istraživanje te tanke linije doveo je do momenta oslobođenja. Osjećaj spokoja i otpuštanja dogodio se s namjerom integracije te iz pozicije dopuštanja, prihvaćanja i radikalne nježnosti
The setting is a private space that bears the memory of the mass murder committed on June 22, 1994. I invited the audience with the aim of creating space and time for conscious being. I tried to experience the compressed time kept in the walls and floor through touch, skin, hearing... Abstracting time, channeling energy and finding physical traces of events led me to get out of my own being, identify with the environment and then return to the deepest layers of my inner self. The slow crossing of the liminal line between the inner and outer space and the conscious exploration of that thin line led to a moment of liberation. The feeling of serenity and release happened with the intention of integration and from a position of permission, acceptance and radical tenderness
- iz izjave umjetnika / from the statement of the artist
