Maja Bojanić, rođena u Kranju, Slovenija, 1997. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti i dizajna u Ljubljani. Trenutačno je na magisteriju na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču. Sudjelovala je na raznim samostalnim i skupnim izložbama, uključujući aqb PROJECT SPACE u Budimpešti (2022.), Centar za suvremenu umjetnost Celje (2022.), Galeriju Dobra Vaga (2022. i 2020.), Galeriju ŠKUC (2021.), Galeriju DLUL (2021.), Međunarodni studentski bijenale (2021.), Galeriju Alkatraz (2020. i 2019.), Galeriju 7:069 (2019.). U svojim radovima bavi se politikom usko vezanom za kulturnu baštinu, često proizlazeći iz narativa koji su specifični za pojedina mjesta, propitujući kako pisanje povijesti utječe na svakodnevni život. Miješajući performanse, intervencije i instalacije s tekstualnim praksama, stvara fiktivne situacije, sumnjajući u uspostavljene institucije moći.

Maja Bojanić, born in Kranj, Slovenia in 1997, graduated in Sculpture at the Academy of Fine Arts and Design in Ljubljana. She is currently pursuing her master's degree at the University of Applied Arts Vienna. She has participated in various solo and group exhibitions, including the aqb PROJECT SPACE in Budapest (2022), Centre for Contemporary Arts Celje (2022), DobraVaga Gallery (2022 and 2020), Gallery ŠKUC (2021), Gallery DLUL (2021), The International Student Biennial (2021), Gallery Alkatraz (2020 and 2019), Gallery 7:069 (2019). Her work is concerned with the politics of heritage, often deriving from sitespecific narratives, questioning how writing of histories impacts the everyday life. Mixing performances, interventions, and installations with text-based practices, she creates fictional situations, doubting the established institutions of power.

Maja Bojanić

Strop Sikstinske kapele, sv. II / The Sistine Chapel Ceiling, Vol. II, 2,22

prostorno specifična intervencija, muzejski audiovodič, dokumentacija / site-specific intervention (audio museum guide, documentation)

7:22 min

„U ime Muzeja (Vera) hvala svima što ste ovdje, na ovako monumentalnom događaju. Ovo je prvo izdanje iz serije od sedam, koje će se nastaviti u muzeju, a bit će izloženo sljedeća (četiri) mjeseca. Dame i gospodo, dajem vam...” Ovo su uvodni stihovi glazbenog spota Katy Perry If we even meet again. Smještena u muzeju, ona koristi nešto što se čini intelektualnim, vrstom okruženja visoke klase kako bi prikazala formativni odnos između dvoje ljudi, prikazujući ga kao mjesto sreće, koje nekulturni radnici percipiraju na dvojak način. S jedne strane, posjećivanje muzeja odaje status intelektualnog vlasništva, “visoke pasmine” i buržoazije, a s druge strane, institucije poput muzeja često se zanemaruju, povezuju s “tim beskorisnim umjetnicima” i brisanjem prašine s izložaka (osim ako se ne radi o dresu Luke Dončića ili odjevnih kombinacija Titanica Leonarda DiCaprija). Ove sam retke iskoristila za uvodni govor Konferencije koju je održao i organizirao Institut za zaštitu od plijesni. U glazbenom videu izmišljeni kustos muzeja predviđa sedam događaja od monumentalne važnosti, stoga je bilo sedam presudnih čimbenika u prepoznavanju plijesni kao mjesta UNESCO-ove baštine.

"On behalf of the (Vera) Museum, thank you all for being here, for such a monumental event. Now, this is the first edition of the series of seven, that will feature within the museum, and will be on display for the next (four) months. Ladies and gentlemen, I give you…" These are the opening lines of Katy Perry’s music video If we even meet again. Set in a museum, she uses what seems to be an intellectual, some sort of high-class environment to display formative relationship between two people, showcasing it as a place of happiness, perceived by non-cultural workers on dual terms. On one hand, attending museums gives off a status of intellectual property, “highbreededness”, and bourgeoisie, and on the other, institutions like museums are often overlooked, associated with “those useless artists”, and dusted exhibits (unless it’s a match dress from Luka Donćić or Leonardo DiCaprio’s Titanic outfits). I appropriated these lines for the opening speech of the Conference, held and organised by The Institute for Mould Preservation. In the music video, the fictional museum curator predicts seven events of monumental importance, therefore there have been seven crucial factors in recognising the mould as the UNESCO Heritage Site.

• iz izjave umjetnice / from the statement of the artist